Dečko koji obečava

Sjedio sam i jeo u restoranu "Sretno prase". Upravo sam dovršavao sočna praseća rebarca, kad li na stolu primjetim dvije salvete, odnosno ubrusa. Prvo sam mislio da se neki konobar pravi pametan, pa mi je ostavio ekstra ubrus zato što jedem rukama i mastim stoljnjak, obrisao sam se onim ubrusom što je bio zamotan oko viljuške i noža, stalno promatrajući onaj drugi ubrus. Gledao sam okolo, nijedan konobar se nije smješio. Uzeo sam ubrus i rastvorio ga. U sredini je crvenim ružom stojala ispisana poruka: "Želim da me ubiješ.", a ispod broj mobitela. Pogledao sam okolo, nitko mi ne izgleda sumljiv. Naslonio sam se i udobnije smjestio, te mahnuo konobarima.

- Još nešto gospodine - kraj mene se pojavio stari tetkasti brko sa spremnim blokićem. Nije mi se baš svidjelo kako je naglasio zadnju riječ, ali sad sam imao prečih stvari da razjasnim.

- Kakve su ovo pizdarije? - kažem i pod nos mu turim ružom išarani ubrus

- Oprostite gospodine...? - djelovao je zbunjen

- Ovo! - kažem i malo odmaknem ubrus ako je dalekovidan - ako bi za nekog mislio da ima ruž za usne onda bi to bio ti! -

- Štoo? - brkovi su mu se nakostriješili od iznenađenja i tobožnje uvrijeđenosti

- Mene mislite zajebavat! Jesi ili nisi ti napisao ovu poruku na ovaj vaš ubrus?! -

Sad se on uzvrpoljio i stao pogledavati okolo, i njemu je ovo bilo suludo, pa je mislio da sad NJEGA netko podjebava, a onda me ponovno pogleda.

- Nisam gospodine i to nije NAŠ ubrus, naši su roza s cvijetićima, a ovaj je ružni bijeli iz megamarketa. -

U prvi mah mu nisam vjerovao, bacio sam oko na onaj koji sam umastio, na njemu se još nazirala roza boja, a vidio se i jedan cvijetić. Onda sam vratio pogled na ovaj koji sam držao u ruci. Bio je snježno bijeli, sa logom megamarketa. Pogledao sam brku, on se zadovoljno smješio mada time ništa nije riješio. Nasmijem mu se kao da je to sve bila fora ili kao da sam već pijan.

- Dobro, donesi mi još jedno pivo! - on lizne olovku, zapiše to u blokić i ode. Mrdajući guzicom. Ja ubrus spremim u džep.

...

Kod kuće sam, gledam ubrus i poruku na njemu. Češkam se po jajima i razmišljam...

Uzmem mobitel i nazovem broj s ubrusa.

Zvoni.

- Da? - javi se ženski glas, nimalo seksi. Prestanem dražiti kurac.

- Šta da? Tko si ti?! - dreknem u prazninu ispred sebe

- A tko je to? Ti si nazvao! -

- Jesam! Jer si mi ostavila onu poruku na onom ubrusu! Kakva je to zajebancija?! -

Kratka tišina pa:

- Koju poruku? -

- Poruku s ovim brojem mobitela i željom za prekidanjem egzistencije! Eto koju! -

- Ah, vi ste! Drago mi je da ste nazvali! Jako cijenim vaš rad! - glas joj se iz temelja promjeni

- Kakav moj rad? Šta to pričaš? Ništa bitnog nisam napravio! -

- Ma jesi, jesi. Bio si malo zločest. - ponovno sam zgrabio kurac u ruku, ali držao sam se kul, da ne skuži promjenu.

- Slušaj ti glupa kujo! Nemam pojma o čemu pričaš! - kožica gore, kožica dolje...

- Uuu, sviđa mi se kad me tako oslovljavaš! Voljela bi da si ovdje da me udariš šakom u lice... -

- A-ha - ja jedva protisnem, drkam sve brže

- Pratim te neko vrijeme... -

- Dobro. - osjećam kako mi ključa u jajima

- Vidjela sam što si napravio Meliti. - ona prošapće

Ja se ukočim na pola poteza, prekasno, svršim, ali bez orgazma. Ostao sam bez teksta, gledam bijelu mrlju na tepihu.

Ona nastavi:

- Želim da meni napraviš isto što i njoj. -

- Koja Melita? O čemu ti pričaš, ženska glavo? - još se pravim lud dok njezinim ubrusom kupim spermu s tepiha.

- Koja Melita? - ona ponovi, pa se radosno nasmije - pa ona koju si u petak silovao, odrezao joj ruke, izlupao je čekićem a potom ubio. I ne poriči imam sve na HD videu! -

- Aaa, TA Melita! -

- E ta. -

Tišina, ona čeka a ja razmišljam.

- I šta sad hoćeš od mene? -

- Želim da me ubiješ. -

- Ma nemoj? - ja ću sarkastično

- Ne zanima me točno kako. Bitno je da bude nasilno i da me jako boli. -

Kurac mi se ponovno diže dok ja razmišljam: "Da li je ovo stvarno? Da li sam poludio? Sanjam li? Itd."

- Ne brini zgodna sam, ako te to brine. A možeš me i izjebati prije, ako hoćeš. -

- To ne zvuči loše. - kažem ja hvatajući kurac

- Prestani drkati tu i dođi i razjebi me! - drekne ona, tako glasno da mi kurac ispadne iz ruke.

- Jesi normalna kujo?! Očeš da mi bubnjić pukne!? Tko si ti? Jesi jebena policija? -

Ona ništa.

- Očeš da me sjebeš? Da me namamiš u klopku?! -

Čekam odgovor...

Ona konačno odgovara smirenim glasom:

- DVD s onim što si radio Meliti u idući petak šaljem na policiju. Ako me ne ubiješ dotada, gotov si. Slika je visoke razlučivosti, a osvjetljenje odlično, čak je i zvuk zadovoljavajući. -

"Jebena kuja!", mislim si ja "nema problema dobit ćeš šta te sljeduje, nema problema!"

- A ako te ubijem? -

- DVD će biti na stolu, kao i kamera. Kopije nemam, pa s orginalom radi šta te volja. -

- Časna pijonirska? -

- Aha. -

- Šta `aha´?! Moraš reć! -

- Ok, časna pijonirska. -

- Ne držiš fige? -

- Ne. -

Dala mi je svoju adresu s detaljnim smjernicama da ne zalutam.

- Dobro, naiću do tebe prije petka. -

- Jooj, jedva čekam! - ona se sva raspekmezi, ja prekinem vezu.

- Kapetanov dnevnik: zvjezdani datum: 1546328... uh, 1. -

...

- ... nemam blagog pojma gdje smo. -

- ... -

- ... ne prepoznajem ni jedno sazvježđe oko nas, odnosno ovaj kut... uh, glava me opet počinje boljeti. -

- ... -

- Jučer je brodski liječnik radio nekakve testove o ljudskom tijelu i njegovoj toleraniciji na alkoholno-halucogene tvari sa planeta kojeg smo posjetili prije par dana... naravno da se večina posade javila da budu dobrovoljni testni objekti... subjekti(?), a ja sam kao kapetan, naravno to sve morao nadzirati... i sudjelovati... -

- ... -

- Nažalost to je sve što mogu reći o tome. jer više se i ne sjećam. -

- Uh, moram popiti nešto za glavu! -

- ... -

- Samo... kad bi još našao ... brodskog liječnika... a i.. khm!... ostatak svoje posade. -

- Vi muškarci ste tako ugroženi! -

- Kako i ne bi bili kad nas vi žene tako jebete. Dobro je da još nismo izumrli. -

- Kamo sreće. -

- Ne seri, šta bi ti bez kurca? -

- Mrš svinjo neodgojena! -

- A kao ima svinja koje JESU odgojene? -

- Koji si ti kreten! -

- Još me i vrijeđa? Vidiš? Zato i izumiremo. -

- Ma budalo rekla sam ti da si ugrožen zato što si pet minuta buljio u onu s velikim sisama dok je namještala grudnjak. -

- I zato sam ugrožen? "Muška svinja"? Samo zato što volim pogledati dobru sisu? -

- Ovo tvoje buljenje je bilo više kao znanstveno proučavanje a ne puko "gledanje". -

- Malo smo ljubomorni, a? -

- Odjebi! -

- Šta si tako nadrkana? Sigurno curiš. -

- Ti stvarno nisi normalan, kretenu jedan! -

- Dobro priznajem izraz "nadrkana" i meni zvuči čudno. -

- Odjebi. Mogla bi se kladiti da ćeš ti biti "nadrkan" kad dođeš kući pa prizoveš sliku ove sisate. -

- Heheh, to priznajem. Definitivno si moram nabavit onaj mobitel s kamerom, jebiga kad nemam fotografsko pamćenje. -

- Uh! Glava me počinje boliti zbog tebe! Za rođendan ću ti kupiti dvogled, pa bulji! -

- Heh, pa šta je s vama ženama i tom vašom glavom? Komprimirani zrak se širi na vrućini, to je. I kaže se dalekozor... -

- Odjebi! -

- ... daleko-zor, da. Jedna od rijetkih novih riječi koje mi imaju smisla, mada bi možda bolje bilo "dalekogled". -

- Jel imaš aspirin? -

- Oh, kako ne, uvijek nosim par kutijica kad izlazim. Tako da se mogu overdozirati kad dj ili đuboks puste neko govno. -

- Daj mi onda par! -

- Sarkazam. -

- Molim? -

- To je bio sarkazam. Ah, nešto što žene čini se nikada neće skužiti. -

- Odjebi. -

- Ej, di ćeš? Baš smo se zapričali! -

I tako ja gledam Havajske kuje III i nauljenim rukama gladim psića, čujem zvono. Popizdim, psujem. Puštam psića. Provlačim ruke kroz kosu da skinem dječije ulje s njih. Idem da otvorim vrata. Hlaće mi padaju, malo ih bolje zategnem.

"Ko je?" vičem.

"Pošta!" vrata mi odgovaraju, ja ih otvaram a kad ono tamo neka dva jebivjetra.

"Koji je od vas poštar?" upitam ja i dobijem nogom u jaja, a zatim i koljenom u zube.

Ova dvojica ulaze zamnom i zatvaraju vrata.

Krenem se ustati da ih ponudim kavom ali ne uspjevam jer me jedan zakuca laktom u potiljak, ponovno padam sa zubima naprijed. Ispadnu još dva. Reko:

"Dečki pa dobro šta vam je? Ostavite poštu i idite."

"Ti si neki zajeban tip, a?" kaže meni jedan od te dvojice, koji možda je, a možda i nije poštar.

"Zavisi kako mislite, dosta me zajebavaju na poslu, to stoji."

Jedan od njih, koji možda je, a možda i nije poštar me opali nogom kao da puca penal.

"Misliš da si pametan, a?" javlja se i drugi potencijalni poštar

"Trudim se ne biti."

Dosuđen je još jedan penal, ovaj puta ga izvodi taj drugi tip, koji možda je, a možda i nije poštar.

"Di su pare?" pita me prvi...

"Misliš se ić jebavat s Mrkim, a?" pita me drugi...

"Koje jebene pare? I ne. Tko je uopće taj `Mrki´?" odgovaram ja i pitam kroz zube, koji mi padaju na pod kako oblikujem riječi

Ova dvojica, koji možda jesu, a možda i nisu poštari se pogledaju.

"Bogami, ti jesi tvrd orah. Ajd pitat ćemo te opet kad ti razbijemo ljusku." kaže jedan i krene s dobrom serijom: kružni, low kick, desna lijeva desna desna... ubrzo mu se pridruži i drugi, koji možda je, a možda i nije poštar, ali taj udara samo nogama...

Meni mrak padne na oči a kad ponovno svane ne mogu se ustati, gledam samo na desno oko i to jedva na pola kapka. Gledam prema sobi. Gledam i ništa mi nije jasno: ili nisam više u svojoj sobi ili to JE moja soba samo što je potpuno ispražnjena. I mislim si: "Ono možda i nisu bili poštari."